Ljudi su uvek spremni da prebace odgovornost na tuđa pleća. Niko ne želi da kaže: ''Ja ne znam da živim - zato patim.'' Svi bi želeli da se liše te odgovornosti. A ovo je izgledalo tako logično, tako jasno, racionalno: da je sam život patnja. Buda kaže: ''Život je patnja, rodjenje je patnja, smrt je patnja, sve je patnja.'' I to se uklapalo sa iskustvima ljudi. Međutim, bilo je obrnuto: život nije bio patnja, već ljudi nisu poznavali pravila igre, nisu poznavali umešnost življenja.
Naravno da ćete patiti ako ne znate da svirate flautu, a to želite, patiće i vaši susedi i svi oko vas. Pre ili kasnije, zasitićete se svojih bezuspešnih pokušaja, poželeti da napustite flautu zato što ona donosi samo nevolje i vama, i drugima. Ali nije flauta ta koja je kriva. Jednostavno, vi niste znali da svirate, inače biste odsvirali nešto lepo i tako usrećili sebe i druge.
Život je kompleksan fenomen, daleko kompleksniji od flaute. Život je nalik orkestru sa hiljadama muzičkih instrumenata u jednom zajedničkom tonu. Vi bi trebalo da sirate svaki od njih kako bi mogli da proizvedete neku harmoniju. To je sva umetnost... a život je prilika da to naučite. Ne treba ga se odreći, već u njemu treba uživati. (Osho - Philosophija ultima)

a'e muzičari

_________________
Tvorac i lekar si za svoje boli...