Ovo me podseti na onu krilaticu "Jedem da bih ziveo, ne zivim da bih jeo".
A kako godine prolaze, dodjemo na to da svi veliki deo vremena provedemo uz: priche o hrani, spremanje raznoraznih jela, nabavku namirnica, raspremanju ostataka hrane.....itd.
Slichno je i sa zanimanjem kojim se bavimo. Kada upisujemo neku skolu da je zavrshimo, mi odabiramo zanimanje zato shto nam se tada to svidja, zato shto volimo. Po zavrshetku skolovanja jedva chekamo da se zaposlimo, ne radi novca, vec radi primene onoga sto smo uchili, izuchili, radi lichnog dokazivanja i ispunjenja. Kako godine prolaze, mladalachki entuzijazam jenjava i pochinjemo sve vishe da delamo (radimo) da bi smo ziveli. Znachi radi novca, za platu. Pa na kraju krajeva, kada malo boljem razmislim to je nekako i prirodno. radim da bih zivela.
Imam pomalo i srece da je zanimanje takvo, da ne dozvoljava, bash onu potpunu uchaurenost.
