Pre dve godine mi je baš trebao savet. Nije baš vezan za voće već za štetočine i to gubare. Moji imaju plac u Lipovačkoj šumi i bila je gadna najezda gubara. Meni je izgledala kao ekološka katastrofa. Nisam mogla ni da zamislim da se mogu pojaviti i gmizati, štetočine u toj količini. Brstili su sve zeleno i u prelasku sa jednog drveta na drugi prekrivali staze, zidove kuće. Strašno. Svi smo pokušavali da im makar umanjimo broj. Sačuvamo mlade trešnje od potpunog uništenja. Bilo ih je gadno i gledati kako su neumoljive u svojoj nameri da se najedu i razmnože.
Tražila sam na netu neki savet, pomoć.Uglavnom je priča bila da se to pojavljuje periodično i da je efikasnost vezana za širu akciju društva. Prskanje iz aviona, šire regije. Ručno uništavanje legla. Postoje i hemijska sredstva koje se mogu lokalno primeniti ali su otrovna i za životinje i njihova primena isključuje korišćenje tih biljaka. Znači, prilično ne upotrebljiva. Postoji i ekološko sredstvo koje nije u prodaji jer je skupo. Apoteke ih zbog toga ne nabavljaju jer im ide teško prodaja.
Ugnjavila sam ovim mojim utiskom, napasti gubara. Ko to nije video, teško je opisati.
Tih dana mi se stalno vraćao u mislima stari film o najezdi skakavaca. Nije bilo tako dramatično ali dobro je upozorenje da malo više osluškujemo dešavanje u prirodi.