Smederevo

Smederevska tvrđava
Smederevska tvrđava je gradska utvrda u Smederevu koju je na ušću reke Jezave u Dunav u drugoj četvrtini XV veka (od 1428. godine) podigao despot Srbije Đurađ Branković (1427-1456), po njoj nazvan Smederevac. Tvrđava je po svom tipu klasična vodena ravničarska utvrda što je čini jedinstvenom u srpskoj srednjevekovnoj arhitekturi, a za uzor prilikom gradnje uzet je Carigrad i njegovi bedemi.
Sjajan dizajn utvrde može se videti na osnovu činjenice da na njoj, od okončanja srpske gradnje sredinom XV veka i osmanlijskog dodavanja četiri artiljerijske kule 1480. godine, nije učinjena nikakva prepravka sve do kraja njene vojne upotrebe u drugoj polovini XIX veka. Tvrđava je pretrpela značajna razaranja tokom svetskih ratova od bombardovanja i eksplozija, ali je i pored toga zadržala svoju monumentalnost. Danas je Veliki Grad mahom u ruševinama i izložen zubu vremena, dok su na prostoru Malog Grada izvedeni konzervatorski i restauratorski radovi čime mu je donekle vraćen pređašnji izgled, a cela tvrđava se od 1946. godine nalazi pod zaštitom države. Mali Grad je često poprište kulturnih i sportskih manifestacija, a tokom Smederevske jeseni on postaje kulturna prestonica Smedereva i poprište održavanja mnogobrojnih predstava i koncerata.
Smederevski grad bio je jedna od najvećih srednjevekovnih tvrđava u Evropi. Mali grad je služio Despotu Đurđu kao utvrđen zamak, od čije su jedine velike dvorane ostala do danas četiri dvodelna prozora, a prostranstvo Velikoga grada bilo je potrebno za smeštaj mnogobrojne posade, čiji je broj mogao iznositi i više hiljada ljudi.
Za vreme Prvog svetskog rata i prelaska Austrijanaca preko Dunava, stari grad je bio bombardovan čak i topovima od 42 cm i teško oštećen. U Drugom svetskom ratu doživeo novo razaranje zbog velike eksplozije municije koja je tu bila smeštena. Pred kraj rata rušili su ga i engleski bombarderi.
Danas je ceo veliki kompleks u ruševinama.
