Negde se pipnu naši mali svemiri
Kada već pomislim da spavaš
Zašumi saten, tama se uznemiri
I kao talas naiđeš
U školjki tvoga pupka leto zimuje
Tu čuvaš mrve sunca za nas
Sa tvojim dodirom se čežnja rimuje
Dok kao talas nadireš
I ništa više nije važno
Lice sveta, zlobno i lažno, se raspline za čas
I niko više nije bitan
Svi su pesak, prezren i sitan, pesak ispod nas
Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst
Niz tvoje je sapi zvezda pala
'Zalud te privijam uz sebe, k'o uz krst
Ti, kao talas, izmičeš
Ostavljaš slane kapi bistre
I jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijaš
Ostavljaš varljiv zalog pene
U srcu ove napukle stene koju razbijaš
I ništa više nije važno
Lice sveta, zlobno i lažno, se raspline za čas
I niko više nije bitan
Svi su pesak, prezren i sitan
Pesak ispod nas

Pogledi u tami

Gledaš me kao da se znamo
stranca dva, eto to smo samo
pričaj mi, gdje si ti bila dok lile su kiše,
nek' ova noć na tebe miriše, zauvijek.

Gledam te, hodamo lagano,
osjecam kao da već dugo mi se znamo,
ne žalim, sve već podsjeća na prošle dane
ruke u hodu, dodir lak, ti i ja.

A kada odu svi mi ostaćemo sami,
samo ja i ti i pogledi u tami,
reci mi da znam da jutro nije blizu
da ima vremena za poljupce u nizu.

Gledam te kroz ovu noc što pada,
stranca dva pod svijetlima smo, dušo, ovog grada,
pričaj mi, gdje si ti bila dok lile su kiše,
nek ovaj grad na tebe miriše zauvijek.

A kada odu svi mi ostaćemo sami
samo ja i ti i pogledi u tami,
reci mi da znam da jutro nije blizu,
da ima vremena za poljupce u nizu.

.....................
Samo ti
Uvijek bila si
I bit ces mi
Moja tajna
Jedne vjecne ljubavi
Samo ti
Oduvijek do vjecnosti
Sve sto imam
To si it

Samo ti
Kad me volis i ne volis
Samo ti
Kad smo sretni i nesretni
Vjeruj mi
Smao tebe mogu voljeti
Sve sto imam
To si ti

Samo ti
Ti mojoj dusi nosis mir
I noci pune ljubavi
I osmijeh kad se probudim
Uz tebe moja ljubavi
Samo ti
U meni uvijek zivis ti
Vjeru u zivot dajes mi
Zauvijek bit cu tvoj
Samo tvoj
Vjeruj mi

Samo ti
Kad si zla i nepodnsoljiva
Samo ti
I onda kad me zabolis
Samo tebe
Ne bih mogao preboljeti
Sve sto imam
To si ti

Samo ti
Ti mojoj dusi nosis mir
I noci pune ljubavi
I osmijeh kad se probudim
Uz tebe moja ljubavi
Samo ti
U meni uvijek zivis ti
Vjeru u zivot dajes mi
Zauvijek bit cu tvoj
Samo tvoj
Vjeruj mi
Samo ti

Eeeeeeeee sve se pitam, kada ovako saputjete, kako li tek glasno prichate ;)

A ja pomislio da se SNEZA_ zaljubishkala

Volim osmijeh tvoj

Krade mi te cesta
kradu mi te ljudi
svako pomalo od osmjeha
tvog posudi

Iza svakog ugla
stalno neko vreba
da mi te ukrade
kada malo srece treba

Niko nije kriv za to
sto te volim toliko
al' osmjeh tvoj je kriv da znas
sto me osvajas

Ref.
Volim osmijeh tvoj bas dobro ti stoji
jos ti bolje stoje poljupci moji
ma kriv je meni svako
kom smijes se ti, moja ljubavi

Volim osmijeh tvoj i nosi ga uvijek
smij se samo, dusu mi grij' zauvijek
i krivi su mi svi, i krivo mi je sve
kad sam bez tebe

Al' nije krivo more
niti sol u kosi
niti nebo koje boju
oka tvoga nosi

Niko nije kriv za to
sto te volim toliko
al' osmijeh tvoj je kriv da znas
sto me osvajas

K-6_Predator_

Zal Kopp-Vrsta mira

Vrstu mira s kojim te raspoređujem u sebi
nalazim u pogledu hrasta i šapatu krošnji,
iskonskoj stoljetnoj priči plodnih ravnica.
Ne preispitujem njegov početak, već odsjaje
svih kiša i huk svih vjetrova istinski sanjam
kako tvojom utrobom nižu predivne bisere.
Moram priznati, neiscrpne su visine misli,
neuhvatljive dubine srca iz kojih sada izlazim
i neiskorištena snaga mjesečine kojom klizim.
Sve bogatstvo što me pretače u divne osjećaje
i bezbrojni titraji nastali u pomaku vremena,
izvlače na moje dlanove najhrabrije pokušaje.
Ne uspijevam uvijek potpuno stići tvoje tijelo,
već krugovima plamenog prstena obuhvaćam
tvoj struk što se izvija neponovljivim žarom.
Prstima pomalo udišem toplinu mirisne kože,
oprezno skupljam svaku kap sjajnih uzvisina
i povremeno se vraćam, nudeći nove drhtaje.
Otkrivam, poru po poru, kako rađaš vatru,
kako pred moje dodire trčiš beskrajno zagrljena
i dočekuješ me optočena slatkim strpljenjem.
Uzdišeš preplanula i požudom izvijaš poljupce,
bojom strasti prekrivaš svako moje milovanje
i dušu obogaćuješ neponovljivim sazviježđem.
Kad me tako ovjenčaš ljepotom i skupiš u sebe,
pa ispod mojih vjeđa prisloniš nježni osmjeh,
izmislim način i postelju pretvorim u sanjalište.
Zakoračim pogledom hrasta tvojim obrazima,
dovedem šapat krošnji točno iznad naših pokreta
i zauvijek naše otkucaje srca pretočim u ljubav

Hocu zivot, uzdarje Boga,da cuvam.
Da trajem hocu, lepotom da se dicim i
dusom mirisem.........

Nebeski je ako savladah
svoju zemaljsku strast.
Ali ako ne uspeh,
ja ipak osetih blazenstvo.