NIJE BILO SPOMENARA U KOJOJ NIJE BILA OVA PESMA-
Mozda je prosao i zivot ceo
od onoga dana kad sam je sreo.
kad ugledah te oci plave i kosu poput pokosene trave.
Ah,pomislih divna je ona i ne cuh
zvuke onog zvona sto je u
smrt zove polako.
Ruku mi pruza kao da pita
volis li reke, polja i zita.
ja pruzih ruku ruci sto drhti,
ja pruzi ruku vapaju smrti.
I tek onda kad shvatim pred kim
stojim,pred onim sto zivi u snovima mojim
a onda bleda provodi dane u dimu marihuane.
Htela je ljubavlju unistiti drogu,
htela je ono sto drugi ne mogu,
zvala je zvezde i mesec da joj sude,
htela je da voli i voljena bude..
Uzalud behu sve nade moje
umrle su te oci plave boje.
Proklinjem dolazak onog dana i
zlo sto donosi marihuana.
Ana je devojka lepe smedje
kose, imena sto ga mnoge devojke nose.
odoh na grob istoga dana gde ce pocivati Ana.
Na njenom grobu zaplakah prvi i
reci ispisah kapima krvi.
umrla je u svitanju jednog dana,
bila je lepa i zvala se Ana.
A,znala je da narkomani dugo ne zive
i da se kratko zivotu dive.
Volela je da bode svoje vene.
volela je zivot, a mozda i mene...
_________________
